Upale mokraćnih puteva su najčešće bakterijske infekcije u dječjoj dobi, a učestalost ovisi o dobi i spolu djeteta. Djevojčice oboljevaju česće zbog kraće i šire mokraćne cijevi, pa bakterije lakše ulaze u mokraćni mjehur. U novorođenačkoj i dojenačkoj dobi češće su infekcije kod muške djece, zbog češćih prirođenih anomalija mokraćnog trakta. Iz mokraćnog mjehura infekcija se može proširiti na bubrege, što može biti podpomognuto vezikouretralnim refluksom, urodinamskim poremećajem donjeg urotrakta, genetskim, metaboličkim ili neurogenim poremećajem. Kod čak 30-50% djece uroinfekcije se ponavljaju.
Najčešći uzročnici su bakterije i to E. coli u 80% uroinfekcija, koje obitavaju u probavnom traktu i prijelaz je moguć zbog učestalih stolica kod dojenčeta. Nešto manje zastupljeni su Proteus mirabilis i Klebsiela pneumonije, Enterococcus, pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus i saprophyticus, a Haemophilus influenzae tip B, anaerobi, salmonele, šigele i kampilobakter su rijetki uzročnici uroinfekcija. Virusi također mogu uzrokova upale posebno mokraćnog mjehura.
Klinička slika može varirati, od asimptomatskog do teškog oblika koje podsjeća na sepsu. U novorođenčadi i dojenčadi simptomi su nespecifični kao: nenapredovanje na tjelesnoj težini, žutica, povraćanje, bolovi u trbuhu i povišena tjelesna temperatura. Kod malog djeteta do dvije godine simptomi su: klonulost, nevoljkost, odbijanje jela i pića, povraćanje, visoka tjelesna temperatura i neugodan miris urina. U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom javlja se visoka temperatura s tresavicom, bolovima u trbuhu ili leđima.
Za postavljanje dijagnoze važan je uzorak urina u kojem se gleda postojanje bakterija i otkrivanje vrste bakterije, upalne stanice i leukociti. Uz pregled urina važnu ulogu u postavljanju dijagnoze imaju i krvni nalazi, UZV bubrega i mokraćnog mjehura, mikcijska cistouretrografija (najstarija netoda) i najnovija metoda je ultrazvučna cistografija.
UPUTE ZA RODITELJE S DOJENČETOM KOJEM JE DIJAGNOSTICIRANA UROINFEKCIJA
Prvo i najvažnije je održavanje higijene spolovila kod novorođenčeta i dojenčeta. Kad ste doma najbolje za nježnu kožu dojenčeta je oprati spolovilo i guzu s čistom vodom, poslije svake stolice jer to će biti najbolja zaštita. U današnje vrijeme marketing kozmetičkih tvrtki ima veliku ulogu s primjenom preparata i kozmetičkih pomagala. Svi su oni dermatološki provjereni i imaju certifikate i korištenje je pouzdano, na putu ili kod odlaska liječniku.
Prisustvo povišene tjelesne temperature dodatno pogoršava zdravstveno stanje djeteta. Kontrolom tj. mjerenjem tjelesne temperature i primjenom fizikalnih mjera snižavanja tjelesne temperature treba olakšati stanje djetetu. Ovisno na koji način se mjeri tjelesna temperatura, postoje pravila o vremenu mjerenja, tako da rektalno mjerenje zahtjeva 3 minute, pod pazuhom 5 minuta a u uhu 1 minutu. Povišena temperatura je jedan od prirodnih načina obrane organizma protiv uzročnika infekcije. Stoga se preporučuje snižavati temperaturu tek kada poraste iznad 38 °C pod pazuhom, odnosno 38,5 °C rektalno, ali treba biti oprezan u obiteljima koji su imali dijete s febrilnim konvulzijama. Fizikalne metode snižavanja tjelesne temperature su: osloboditi dojenče viška odjeće, rashladiti prostoriju u kojoj se dojenče nalazi, davati dovoljno tekućine, kupanje u trajanju od 20-30 minuta. Temperatura vode treba buti 29-320 C, a dojenčetu treba vlažiti i glavicu. Ako te metode nisu ućinkovite, treba primijeniti antipiretike, ali voditi brigu o dozi, učestalosti davanja i naćinu primjene, odnosno konzultirati se s liječnikom.
Kod uroinfekcija je važno da novorođenče ili dojenče dobije dovoljno tekućine. Često se dešava da dijete odbija obroke, a to nije zabrinjavajuće ako dosta pije, ali ako odbija tekućinu onda svakako treba potražiti liječničku pomoć. U normalnim uvjetima novorođenče treba unijeti 60 ml/kg tjelesne težine, a dojenče 100-150 ml/kg tjelesne težine. Kod povišene tjelesne temperature treba povečati unos za 12% za svaki stupanj temperature preko 370C. Ukoliko liječnik ordinira antibiotik, potrebno ga je primjenjivati po uputama.
Ukoliko Vam liječnik savjetuje kontrolu urina i urinokulture u nadležnom Domu zdravlja, važno je pravilno uzimanje uzorka. U apoteci se mogu kupiti sterilne vrećice za djecu. Prije stavljanja vrećice treba dobro oprati ruke sa sapunom, napraviti toaletu spolovila kod dojenčeta (najbolje vodom ili Octeniseptom). Kad se koža oko spolovila posuši pažljivo se uzme vrećica, otvor se namjesti na izlaz mokraćne cijevi i vrećica se pomoću ljepljivih traka priljepi na kožu. Potrebno je znati da vrećicu nakon dva sata od postavljanja treba promjeniti ukoliko dijete nije mokrilo, kako bi se na minimum svele mogućnosti vanjske kontaminacije. Kad se dijete pomokri treba što prije urin dostaviti u laboratorij ili u vrećici tako da se zalijepi, ili pomoću sterilne igle i šprice uzme se uzorak iz vrećice (prije potrebno mjesto punkcije na vrećici prebrisati alkoholom ili dezionficijensom), sterilno staviti u epruvetu i dostaviti u laboratorij.
Nema komentara:
Objavi komentar